An initiative of :




Prehrambeno–biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu




Food-Info.net > Alergije na hranu

Alergija na gorušicu i senf

Izvor

Dobivene informacije u suradnji s Informall projektom.

Senf je začin koji se priprema od sjemenki gorušice. Široko se koristi u brojnim vrstama začina i umaka, industrijskim pripravcima i često može biti maskirani alergen koji dovodi do ozbiljne alergijske reakcije. Sjemenka gorušice klasificira se u Brassicaceae (krstašice): Brassica nigra i Brassica juncea su vrste koje se koriste za pripremu prehrambenih proizvoda. Sjemenke Brassica nigra koristi se u farmaceutskoj industriji za pripremu kataplazmi (obloga) radi njihovih svojstava. Sve vrste kupusa i uljane repice pripadaju istoj obitelji, kao i repa, rotkva, hren, potočarka i druga vrsta salate: Eruca sativa.

Procesirana hrana koja može sadržavati tu sirovinu su kiseli krastavci i mali bijeli luk, često pomiješani s prirodnim sjemenkama. Razni pikantni umaci, smjese ulja i octa, te majoneze sadrže senf. Gorušica se koristi kao sastojak u mnogim gotovim jelima, fritulama, krekerima, predjelima, namjenskim brašnima za pizzu, fritule, i dehidriranim proizvodima za juhe. Gorušica je čak prisutna i u dječjoj hrani. Nalazi se kao kontaminant u hot-dogu (čak i u onom bez senfa), jednostavno radi načina kako trgovci njime rukuju. Rizik kontaminacije se ne može isključiti u restoranima brze hrane.


1. Simptomi
2. Koliko je previše?
3. Srodna hrana (križna reaktivnost)
4. Tko, kada, koliko dugo i koliko često?
5. Dijagnoza
6. Izbjegavanje
7. Više informacija

Simptomi

Simptomi su kao i kod svih drugih alergija na hranu: anafilaktički šok, anafilaksija inducirana vježbanjem, ozbiljne sustavne reakcije neposrednog tipa (urtikarija, angioedem, astma), rinitis, atopični dermatitis kod djece, bolovi u trbuhu i proljev, kontaktni dermatitis kod osoba koje pripremaju salate i kontaktna urtikarija kod radnika u tvornicama hrane.

Učestalost anafilaktičkih šokova u kliničkim izvještajima ukazuje na ozbiljnost alergija na senf. Do sada nema zabilježenih smrtnih slučajeva. Pacijenti, bilo muškaraci ili žene, često imaju povezanu osjetljivost na pelud i druge alergije na hranu. Osjetljivost na pelud Brassicaceae vrste (pelud gorušice ili uljane repice) treba analizirati kod pacijenata oboljelih od rinitisa.

Koliko je previše?

Standardna potrošnja senfa je 1340 mg. U studijama, koristeći se dvostruko-slijepim kontroliranim pokusom s placebom, od 28 djece i dvije odrasle osobe, dva ispitanika su reagirala na 40 mg i 440 mg senfa dok je šest ispitanika reagiralo na 1340 mg. Reaktivna doza alergena senfa može biti vrlo niska, jer začin sadrži oko 33% sjemena, a udio proteina je 6% začina.

Srodna hrana (križna reaktivnost) Križne reakcije su rijetke. Povijesno gledano, upotreba kataplazmi je pokazala da postoji alergija na gorušicu, dokumentirajući prirodu osjetljivosti na proteine hrane aplikacijom na kožu. Pojedinačni slučajevi opisuju križnu alergiju na karfiol, brokulu, kupus ili brazilske oraščiće, vjerojatno povezane sličnim alergenima. Pokazala se značajna reaktivnost između gorušice i glavnog alergena uljane repice. Sjeme uljane repice nedavno je uvedeno u predjela, a brašno uljane repice u vegetarijanske hamburgere u SAD-u, a uskoro će biti i u Europi: to treba imati na umu obzirom da bi se time situacija mogla značajno promijeniti. U zabilježenim slučajevima, alergija na gorušicu se pojavila kod dva pacijenta osjetljiva na udahnute izocijanate, pri čemu je nastala hipoteza križne reakcije s izotiocijanatima iz gorušice, što još treba dokazati.

Tko, kada, koliko dugo i koliko često?

Navika konzumacije se razlikuje od zemlje do zemlje. Podaci o učestalosti alergije na gorušicu osigurali su uglavnom francuski autori. Relativna učestalost alergije na gorušicu u Francuskoj je očekivana, jer je Francuska najveći proizvođač i potrošač senfa. Primjećene su regionalne razlike: 0,8% do 1% alergija na hranu su uzrokovane senfom u istočnom dijelu Francuske, 3% u središnjem dijelu Francuske, 8,9% na jugu Francuske. Slučajevi su vrlo česti u Španjolskoj (1.5%), kao i u Indiji.

Dijagnoza

Dijagnostički postupci koriste (ubodne) kožne testove za određivanje alergije na sjeme gorušice ili čak senf sa sličnim rezultatima. Detekcija alergijskih antitijela može se jednostavno provesti u uzorcima krvi. Međutim, slično kao i za drugu hranu, postoji jasna razlika između učestalosti reakcija kod kožnih testova, testova s uzorcima krvi i prave alergije na hranu. Samo 23% ispitanika koji reagiraju na gorušicu u dijagnostičkim testovima, reagira i pri ingestiji. Niti veličina kožnog testa niti razina alergijskih antitijela ne predviđaju kliničku reakciju. Stoga, kada se testovima ne može zaključiti postoji li alergija, provodi se usmeno ispitivanje u bolničkom okruženju. Dijagnoza alergije na gorušicu (i druge začine) treba se sustavno razmotriti odmah nakon obroka, u slučaju kada postoji jaka sumnja na alergiju, no gdje testiranje na svu uobičajenu hranu nije dalo potvrdan rezultat. Slučajevi neobjašnjive anafilaksije (tzv. idiopatske anafilaksije) mogu imati koristi od ovakvih ispitivanja. Ispitivanje na usnama nije korisno, budući da je učinak senfa na usni nadražujući i nespecifičan. Dijagnozu netolerancije na sulfite potrebno je uzeti u obzir, jer ih senf obično sadrži.

Izbjegavanje

Dijetetske mjere opreza su obvezne: Izraziti oprez se preporuča obzirom da ovaj važni alergen posjeduje visoku otpornost na probavu u želucu, jer je gorušica često maskirana u hrani pripremljenoj u prehrambenoj industriji i stvara alergijske reakcije kod niske koncentracije (savjet za izbjegavanje na web stranici www.cicbaa.com). Izmjenjena direktiva Europske zajednice iz studenog 2003. godine razmatra označavanje "gorušice i proizvoda", a 2004. godine objavljuje i provodi promjene. Takva obvezatna označavanja, pokazala su se korisnim od kada se kontrolira potrošnja gorušice širenjem industrijski proizvedene hrane diljem Europe. Potrošaći se pozivaju na pažljivo čitanje deklaracija.

Crna gorušica (Brassica nigra) bliska je s Brassica juncea. Poznata je kao indijska gorušica, lisna gorušica, i povrtna gorušica te je klasificirana kao Brassica rugosa i Sinapis juncea. Također se naziva orijentalnom gorušicom.

Indijska smeđa gorušica (plodni hibrid Br. nigra i Br. campestris) iz Indije i središnje Azije, se najčešće prodaje na Zapadu.

Žuta ili bijela gorušica (Brassica hirta) se nekad klasificirala kao Brassica alba i Sinapis alba.

Orijentalna gorušica (Kineska gorušica ili Gai Choy) ili Sisymbrium orientale još jedan član obitelji gorušica.

Gorušica i njezini proizvodi navedeni su u Dodatku IIIa direktive EU označavanja hrane.


Više informacija

 




    Food-Info.net is an initiative of Stichting Food-Info, The Netherlands

Free counters!