An initiative of :




 Prehrambeno–biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu




Food-Info.net > Alergije na hranu

Alergija na lješnjak

Informacije su dobivene u suradnji s Informall projektom.

Lješnjaci (Corylus avellana) spadaju u orašaste plodove koji su česti alergeni. Mogu se prodavati u ljusci, no, većinom se prodaju oljušteni, i to slastičarima, pekarima i drugim proizvođačima hrane. Lješnjaci se mogu naći u mnogim prehrambenim proizvodima, uključujući kekse, torte, kolače, čokolade, konditorske proizvode, sladoled, žitarice za doručak i kruh. Ulje lješnjaka također može predstavljati opasnost za bolesnike s alergijom, ovisno o načinu obrade ulja. Ulje obrađeno kod nižih temperatura predstavlja veći rizik za alergiju.

1. Simptomi i unakrsna reaktivnost
2. Doza
3. Tko, kada, koliko dugo i koliko često?
4. Dijagnoza
5. Izbjegavanje
6. Više informacija

Simptomi i unakrsna reaktivnost

Alergije na lješnjak su često prisutne kod bolesnika s peludnom groznicom (alergijski rinokonjunktivitis) i onima alergičnima na pelud drveća. Kod ovih pacijenata obično su prisutni svrbež, oticanje, peckanje u ustima i grlu nakon gutanja lješnjaka ili proizvoda koji ih sadrže. Ovaj takozvani "oralni alergijski sindrom" ili alergija na pelud uzrokovan je unakrsnom reakcijom između alergena peludi drveća, osobito breze, lijeske i johe, i proteina lješnjaka. Osim "oralnog alergijskog sindroma" ozbiljne alergijske reakcije na lješnjake iskazuju se i kod bolesnika koji nemaju alergiju na pelud drveća. Ovi pacijenti obično imaju osip (urtikarija), oticanje usana i lica (angioedem), dišne probleme (astma ili oticanje grla), povraćanje, proljev i / ili anafilaktički šok.

Doza

U jednoj studiji koristeći dvostruko slijepi, placebom kontrolirani test, najniža doza koja izaziva simptome alergije na lješnjak pacijenata bila je 1 mg proteina lješnjaka. Nakon doze od 30 do 100 mg proteina lješnjaka, što odgovara trećini jednog lješnjaka, kod svih pacijenata se razvila alergijska reakcija. U ovoj studiji, većina je pacijenata patila od alergije na hranu koja je povezana s peludnom alergijom. Do sada nema podataka o osjetljivosti pacijenata s teškim alergijskim reakcijama na stabilne alergene lješnjaka nevezane na pelud. U ovoj grupi minimalne alergijske doze mogu biti različite i mogle bi biti čak i niže od navedenih. U pravilu, promatrani prag doze jednak je količini skrivenog lješnjaka ponekad prisutnog u prehrambenim proizvodima. Zato je potrebno precizno deklariranje kako bi se spriječila slučajna izloženost. Za prehrambenu industriju su razvijene prikladne metode koje omogućuju otkrivanje <10 ppm (miligrama po kilogramu) proteina lješnjaka. Međutim, takvi testovi još nisu u rutinskoj uporabi.

Tko, kada, koliko dugo i koliko često?

Alergija na lješnjak prilično je česta u Europi i SAD-u, međutim, nema mnogo istraživanja o njenoj učestalosti. Učestalost i vrsta alergijskih reakcija znatno se razlikuje od jedne geografske regije do druge, ovisno o prisutnosti breza, joha ili stabala lješnjaka. Unakrsna reaktivnost između tih peludnih alergija i alergija na orašaste plodove može biti uzrok alergije na lješnjak. U epidemiološkim studijama o alergiji na hranu kod odraslih osoba u Njemačkoj, pokazalo se da je stopa učestalosti alergije na lješnjak 5%. Osim toga, oko 18% ispitanika je reagiralo na lješnjak, što se mjerilo kožnim ubodnim testom. Uočena je snažna povezanost: 94% ispitanika osjetljivih na lješnjak je isto tako reagirao na pelud breze. Nasuprot tome, u nasumičnim telefonskim istraživanjima 2002.g. u SAD-u, ukupna pojava izolirane alergije na orašaste plodove bila je samo 0,4%, a za kikiriki i orašaste plodove zajedno 0,2%. Oko trećine pacijenata s alergijom na orašaste plodove također je alergično i na lješnjake. Alergijske reakcije na lješnjak mogu se razviti u bilo kojoj dobi, no, čini se da to opet ovisi o vrsti simptoma. Doba početka "oralnog alergijskog sindroma" nakon djetinjstva, ali često prije školske dobi, u korelaciji je s vremenom nastanka peludne groznice. Sustavna alergija na lješnjak može se razviti već u djetinjstvu. Pretpostavlja se da postoji bliska povezanost s drugim prehrambenim alergijama, osobito alergijom na kikiriki. Alergije na kikiriki i stabla orašastih plodova rijetko se prerastu, a mogu uzrokovati ozbiljnije simptome, pa čak i smrt.

Dijagnoza

Za većinu pacijenata kod kojih se sumnja na alergiju na lješnjak, dijagnostički testovi koji se trenutno koriste kao što su kožni ubodni testovi i na uzorcima krvi ne daju jasnu dijagnozu. Samo kod izrazito reaktivnih bolesnika s visokim razinama specifičnih IgE ili reakcijama na kožni test može se reći da će oko 95% pacijenata imati kliničke reakcije nakon uzimanja lješnjaka. Većina rezultata alergijskih testova će, međutim, biti u "sivoj zoni" ispod te vrijednosti, ali još uvijek takvi da se alergija ne može sa sigurnošću odrediti. Ovi pacijenti mogu biti alergični ili tolerantni na ispitivanu hranu. Osim toga, varijabilnost u sastavu reagensa komercijalnog kožnog testa za dijagnostiku alergije na lješnjak je izuzetno velika. Ponekad, alergeni koji su naročito važni za teške sustavne reakcije na lješnjak nedostaju u pripremama. Ovi nedostaci u standardizaciji i kontroli kvalitete potencijalno mogu uzrokovati lažne negativne dijagnoze. Stoga, zlatni standard je još uvijek oralno ispitivanje, a najbolji je dvostruko slijepi placebom kontrolirani test. Recepti za testnu hranu s lješnjakom su razvijeni i validirani.

Izbjegavanje

Bolesnici s dijagnozom alergije na lješnjak, posebno oni sa sustavnim reakcijama, u potpunosti bi trebali izbjegavati lješnjak i proizvode koji sadrže lješnjak. Trenutno, bolesnicima alergičnim na kikiriki se savjetuje izbjegavanje svih orašastih plodova, uključujući i lješnjak. Osim toga, izbjegavanje svih orašastih plodova obično se preporučuje pacijentima alergičnim na bilo koji orašasti plod. O tome da li su ove preporuke korisne dalo bi se raspravljati. Izbjegavanje svih orašastih plodova u prehrani je vrlo teško i ima veliki utjecaj na stil života. Osim toga, oni su važan izvor bjelančevina. Nedavno je zabilježeno da je 55% pacijenata alergičnih na jedan orašasti plod bilo tolerantno na druge vrste orašastih plodova. Stoga bi klinička relevantnost alergije na lješnjak trebala biti dokazana prije nego se preporuči opće izbjegavanje, pogotovo što se lješnjak koristi u mnogim često konzumiranim prehrambenim proizvodima. Osim toga, dojenčad u rizičnoj skupini za razvoj alergije, kao što su djeca alergijčnih roditelja ili braće, moraju izbjegavati ove namirnice u prvih nekoliko godina života. Uspjeh eliminacijske dijete ovisi o raspoznavanju neprikladne hrane u prehrambenim proizvodima od strane potrošača. Lješnjak će se moći identificirati u prehrambenim proizvodima preko novih EU direktiva za označavanje hrane koje se koriste od 2005. godine.

Dobro je poznato da grijanje, kuhanje ili prženje može promijeniti sposobnost hrane da izazove alergiju. Prerađena hrana može biti više ili manje alergijska. Pokazalo se da prženje lješnjaka smanjuje reakciju barem kod onih pacijenata alergičnih na pelud breze jer su alergeni uništeni toplinom. Međutim, budući da je oko 30% bolesnika s peludno-prehrambenim alergijama ipak pokazalo alergijsku reakciju na pržene orašaste plodove, konzumiranje prženih lješnjaka ili proizvoda koji sadrže pržene orašaste plodove ne može se smatrati sigurnim za potrošače alergične na lješnjake. Osim toga, još nije poznat rizik koji se prženim lješnjacima nameće pacijentima bez alergije na pelud, ali s teškim sustavnim reakcijama na lješnjake. Alergeni lješnjaka zbog kojih te sustavne reakcije dolaze do izražaja pripadaju istoj obitelji proteina kao i alergeni u kikirikiju. Za alergene kikirikija barem se zna da prženje povećava alergenost tih proteina.

Više informacija

 

Food-Info.net is an initiative of Stichting Food-Info, The Netherlands

Free counters!